Poštovani i dragi roditelji,

danas smo nažalost svjedočili tragičnom događaju u susjednoj školi. Vjerujemo da je Vas, baš kao i nas, taj događao značajno i duboko potresao, uznemirio i zabrinuo. Moguće je, prirodno i normalno da zbog toga osjećate i cijeli spektar drugih neugodnih emocija poput ljutnje, bijesa, tuge, razočarenja ili bespomoćnosti.

Mi vas, kao škola i kao stručnjaci koji svakodnevno vode brigu o sigurnosti i mentalnom zdravlju Vaše djece, odnosno, naših učenika, molimo za pomoć i suradnju u ovoj situaciji koja je za sve nas vrlo teška i zahtjevna. Pozivamo Vas na ulaganje zajedničkog truda u brigu o mentalnom zdravlju djece, ali i o vlastitom mentalnom zdravlju i reakcijama na događaj. Smatramo da je suradnja obitelji i škole najbolji, najučinkovitiji, ali i jedini put koji može osigurati da ovakav teški događaj s kojim smo suočeni na nas i na našu djecu ostavi što manje negativnih posljedica.

Molimo Vas da krenemo tim putem, odnosno, da ne trošimo ograničene resurse i energiju u ovakvim kriznim situacijama na traženje krivaca ili međusobno prebacivanje odgovornosti, već da imamo povjerenja u to da ćemo zajedničke snage usmjeriti u pružanje podrške djeci do koje nam je iskreno stalo.

Molimo Vas da razgovarate s Vašom djecom o tome što znaju, misle i osjećaju u vezi događaja te da ne izbjegavate razgovor o tome bez obzira na to što takvi razgovori znaju biti teški. S druge strane, takve razgovore ne treba forsirati te nemojte dozvoliti da Vam oni postanu središnja tema ovih blagdana. Pokušajte u razgovoru s djecom ostati što mirniji jer je iznimno važno da djeci ne prenosimo poruke panike ili straha koje će ih dodatno uznemiriti. Međutim, slobodno s djecom podijelite Vaše osjećaje. Također Vas molimo da pred djecom ne komunicirate o temama koje bi za njih mogle biti uznemirujuće te neprimjerene njihovoj dobi, primjerice, rasprave i Vaša mišljenja o tome tko je kriv za nastalu situaciju. Iznimno je važno da djeca imaju i da zadrže osjećaj povjerenja u to da njima bliske odrasle osobe, poput učitelja i stručnih suradnika, brinu i skrbe o njihovoj dobrobiti.

Kao što se Vi, roditelji, pitate i brinete oko toga hoće li i što će škola poduzeti, tako se i mi, kao škola, pitamo hoće li učenici u svojim obiteljima dobiti podršku koja im je potrebna i priliku da se o tome otvoreno razgovara. Molimo Vas da u ovoj situaciji, kao i u drugim situacijama koje se tiču mentalnog zdravlja, podijelimo odgovornost u provjeri kako su naši učenici te što za njih možemo učiniti. Vi ste, uz učitelje, odrasle osobe koje provode najviše vremena s djecom te stoga činite neizostavno važan oblik podrške i pravovremenog prepoznavanja znakova potencijalnih problema i prepreka u zdravom djetetovom razvoju.

Ako se Vi ili Vaša djeca osjećate pojačano uznemireno zbog današnjeg događaja, psihološku pomoć možete zatražiti u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Andrija Štampar (telefon: 01/4696162), Psihološkom centru TESA (telefon: 01/4828888), Plavom telefonu (telefon: 01/4833888), Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (01/6471940), Centru za zdravlje mladih (01/6468333) i ostalim ustanovama Grada Zagreba koje skrbe za mentalno zdravlje, čije kontakte možete pronaći na poveznici: https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/ustanove/ .

Mi ćemo, kao škola, poduzeti sve potrebne i moguće mjere povećanja sigurnosti učenika tijekom boravka u školi te će nam i dalje u primarnom fokusu biti briga o dobrobiti i mentalnom zdravlju naših učenika.

U nastavku Vam šaljemo smjernice za vođenje razgovora i postupanje s djecom nakon traumatskih i uznemirujućih događaja.

Unaprijed hvala na suradnji i podršci,

Mirna Keresteš Barić, stručna suradnica psihologinja

Sažetak smjernica za vođenje razgovora i postupanje s djecom nakon saznanja o tragičnim i uznemirujućem događaju

Sažetak pripremila: Mirna Keresteš Barić, mag. psych., psihologinja škole

1. Otvoreno razgovarajte s djecom o tome što se dogodilo

Koliko god Vam se razgovor o događaju može činiti teškim ili uznemirujućim, budite svjesni da je šutnja, odnosno, prepuštanje djeci da budu sama u svojim mislima, osjećajima ili tjelesnim senzacijama koje mogu biti opterećujuće, zastrašujuće ili stresne, najgora opcija. Zbog digitalizacije svijeta te medijskih poruka koje se šire velikom brzinom i dopiru do svih nas, nije realno očekivati da možemo ili trebamo djecu (posebno starije dobi) izolirati i zaštititi od svih medijskih sadržaja i poruka. Također treba uzeti u obzir širenje i dijeljenje informacija među vršnjacima.

Nemojte se bojati da ćete razgovorom potaknuti dijete na to da sebi ili nekom drugom učini nešto loše. Inicirajte razgovor, ali ga nemojte forsirati te osigurajte dovoljno vremena i prikladno mjesto. Dajte djetetu priliku da s Vama podijeli što zna i misli o događaju (gdje je i od koga čulo za događaj, što je pomislilo i osjećalo, što je čulo od vršnjaka ili u školi, prati li i dalje događaj i gdje).

Djetetu pristupite smireno, s iskrenim interesom i brigom za to kako se osjeća i što misli te proživljava. Pokušajte što više slušati dijete te što manje dijeliti savjete, prekidati dijete ili intervenirati dok Vam prvo samo ne ispriča ono što želi. Ako je dijete zatvoreno ili ne želi razgovarati, pokušajte razgovor potaknuti otvorenim pitanjima (npr. „Kako se zbog toga osjećaš? Umjesto „Jesi li uznemiren?“), dijeljenjem vlastitog mišljenja ili doživljaja te svakako djetetu pošaljite jasnu poruku da ste tu za njega ako Vas u bilo kojem trenutku zatreba. Ako dijete iznese neka pogrešna razmišljanja, ideje ili informacije, nježno ih ispravite i pružite mu drugačije i točnije objašnjenje ili informaciju.

Svakako provjerite prati li dijete događaj, odnosno, vijesti putem medija ili društvenih mreža te budite svjesni opasnosti poruka i ideja koje pojedine popularne društvene mreže mogu prenositi i plasirati.

2. Budite modeli primjerenih reakcija i načina nošenja sa situacijom

Tijekom razgovora s djetetom osvijestite i pazite na vlastite reakcije, odnosno, budite djetetu model prikladnih reakcija jer su roditelji jako važni modeli od kojih djeca uče kako se u pojedinim situacijama treba ponašati. U kontaktu s djetetom budite iskreni, odnosno, nemojte davati obećanja koja ne možete ispuniti (primjerice, obećavati da se strašan događaj sigurno više neće nikada nigdje dogoditi). Pazite da u razgovoru s djetetom ne širite paniku i strah, ne iznosite ideje o uzrocima počinjenja djela, ne okrivljujete osobe i institucije bliske djetetu (primjerice školu) jer time kod djeteta stvarate osjećaj zbunjenosti i nesigurnosti u okolini u kojoj se prirodno kreće. Također, ne iznosite druge osobne stavove (primjerice, stereotipe ili nagađanja o počinitelju ili njegovoj obitelji) koji se mogu negativno odraziti na dobrobit djeteta. Bolje je zadržati se na činjenicama i provjerenim informacijama te vlastitim razmišljanjima i osjećajima koje oprezno i svrhovito možete podijeliti s djetetom.

3. Dajte djetetu umirujuće (ali realne) poruke

Pokušajte poslati djeci poruku optimizma i nade (ne lažnih već realnih), odnosno, podijeliti s njima podatke i razmišljanja koja ih mogu umiriti, primjerice da se takvi događaji dešavaju rijetko, da je svijet dosta sigurno mjesto, ali da nažalost postoje i ljudi loših namjera, da ćemo sada svi pojačano voditi brigu o pitanjima zaštite djece ili da nisu u tome sama, odnosno, da mnoge odrasle osobe vode brigu o njihovoj sigurnosti i dobrobiti. Budite iskreni u tome da ne znate odgovore na sva pitanja. Ako primijetite ili Vam dijete kaže da u tijelu osjeća napetost, možete mu ponuditi isprobavanje i uvježbavanje vježbi za opuštanje,  relaksaciju i usredotočeno disanje (npr. https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/tehnike-relaksacije/ ili https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/besplatna-brosura-kratke-vjezbe-mindfulnessa-za-djecu-za-prepoznavanje-i-kontrolu-neugodnih-osjecaja-i-ponasanja/).

Razgovarajte s djecom o tome što misle da bi im moglo pomoći u nošenju sa situacijom, kako im vi možete pomoći, tko bi im još i kako mogao pomoći te što mogu raditi kada im se pojave negativne misli ili osjećaji u vezi uznemirujućeg događaja. Podijelite s djetetom ono što Vama pomaže te provodite s njima zajedničko vrijeme ili aktivnosti, što može pozitivno doprinijeti i Vama i njima. Zadržite Vaše dnevne rutine i uobičajeni raspored koji ste planirali tijekom blagdana jer to pruža osjećaj predvidljivosti, stabilnosti i sigurnosti.

4. Budite spremni čuti i prihvatiti različite reakcije, misli i osjećaje djece

Vijesti iz različitih medija mogu, ovisno o načinu izvještavanja i našeg doživljavanja, pobuditi različite reakcije i osjećaje poput tjeskobe, neugode, nervoze, tuge, ljutnje, straha, panike, bespomoćnosti ili beznađa. S druge strane, nekad djeca mogu pokazivati odgođene, neočekivane ili neobične reakcije na događaj. Neka djeca neće uopće pokazati vidljivu reakciju na događaj. Budite spremni saslušati Vaše dijete te prihvatiti i normalizirati (reći da je uobičajeno i normalno da se sada tako osjećaju) sve vrste reakcija koje iskaže ili pokaže. Poučite djecu da su naši doživljaji i reakcije individualni i da smo svi različiti tako da je u stresnim i uznemirujućim situacijama moguće očekivati čitav raspon različitih emocija i ponašanja, što je sasvim prirodno i uobičajeno. Ako Vas reakcija Vašeg djeteta zabrine ili u djetetovom ponašanju, mišljenju ili osjećanju primijetite značajne promjene, zatražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.

5. Poučite djecu kritičkom promišljanju o medijskim sadržajima i postavite čvrsta i dosljedna pravila o korištenju medija

Uznemirujući događaji su sveprisutni u medijima koji na različite, više ili manje primjerene te etične načine o njima izvještavaju. Neki mediji plasiraju senzacionalističke, neetične, kontradiktorne te netočne ili neprovjerene informacije koje nemaju nikakvu informativnu vrijednost, a u nama mogu pobuditi neugodne emocije. Normalno i prirodno je osjećati potrebu da budemo informirani, međutim, potrebno je kod sebe te posebno kod djece ograničiti količinu i vrstu sadržaja kojima smo izloženi kako ne bismo bili dodatno uznemireni i „bombardirani“ pretjeranom količinom sadržaja. Prije izlaganja djece nekom sadržaju dobro provjerite je li sadržaj primjeren dobi i razvojnom statusu djeteta te unaprijed predvidite kakav bi utjecaj određeni sadržaj mogao imati na dijete. Tijekom i nakon izlaganja djece medijskim sadržajima razgovarajte s njima o tome kako su primili i shvatili te poruke te ih potaknite na kritičko promišljanje i procjenu korisnosti, relevantnosti, istinitosti, provjerljivosti i vjerodostojnosti izvora i sadržaja informacija. Dobro je odrediti vrijeme u danu posvećeno ostalim aktivnostima, odnosno, bez korištenja medija i tehnologije, posebice barem jedan sat prije spavanja.

6. Ne zaboravite provjeriti kako ste Vi sami te prepoznati što Vam pomaže i je li Vam potrebna dodatna podrška

Osvijestite vlastito stanje, misli, osjećaje i reakcije potaknute i povezane s događajem. Ako Vas vlastito stanje zabrinjava, osjećate da niste dobro i da se ne znate ili ne možete nositi sa situacijom, vrlo je važno da pomognete i samima sebi. Sjetite se što Vam je inače pomagalo u sličnim situacijama ili što Vam se čini da bi Vam sada godilo te podijelite svoje brige, misli i osjećaje s bliskim, a po potrebi i stručnim osobama. Zapamtite da probleme nikada nije dobro stavljati pod tepih već o njima treba otvoreno razgovarati kako bismo se naučili s njima uspješnije nositi.

Mirna Keresteš Barić, mag. psych., psihologinja škole