Na današnji je dan prije 120 godina, 4. studenog 1905. godine rođen DRAGUTIN TADIJANOVIĆ – veliki hrvatski pjesnik.

Upoznajmo ga malo bolje, od A do Ž!

Antologijski pjesnik

Bacam srce pod tuđa stopala, naslov pjesme iz 1932.

Cesta mi pruža dlanove mrke: gazi! (stih iz pjesme Šume snivaju iz 1929.)

Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od 1953. godine, tadašnja JAZU)

Ćud mu je bila blaga i topla kao i slavonska zemlja iz koje je potekao

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, pjesma iz 1931. godine koju je prevedenu na poljski jezik darovao papi Ivanu Pavlu II. povodom papinog posjeta Osijeku 2003. godine

Džep u kojem je Tadijanović, u sedmom razredu gimnazije, kući donio dva “druga reda” – obavijest o popravnim ispitima iz kemije i matematike

Đuro, Franjka, Antun, Juraj i Kata imena braće i sestara Dragutina Tadijanovića

Evo nas blizu mlina! A duga? Utekla opet preko šume. (stihovi iz 1935.)

Firenca, grad u kojem je napisao antologijsku pjesmu Večer nad gradom 1936. 

Goranov vijenac, nagrada koju je primio za cjelokupan pjesnički opus 1982. g.

Htio bih pokidat žice na svojoj zlatnoj harfi/ I vratit se u zavičaj, u selo. U Rastušje. (stihovi iz 1933. godine)

I gle! Moje srce od radosti glasno kuca/ Kao zlatan sat. (stihovi iz 1923.)

Jela, ime Tadijanovićeve supruge

Kanto al mia koro (Pjesma mom srcu) zbirka poezije iz 1936. prevedena na  esperanto

Lutanje, naslov pjesme iz 1920. godine

Ljudsko govorenje, naslov pjesme iz 1984. godine

Margan Tadeon, pseudonim pod kojim mu je objavljena pjesma Tužna jesen u srednjoškolskom listu Omladina

Nagradu “Vladimir Nazor” za književnost, za životno djelo dobio je 1968.

Njemački jezik, prevodi poeziju Goethea, Novalisa i Hölderlina

Otvoren prozor:/ Oblaci zauzimaju/ čitavo nebo! (haiku iz 1999.)

Počasni građanin mjesta Rab, Grabrovnice kod Pitomače, Slavonskog Broda, Zaprešića, Podlapac kod Udbine i Zagreba

Rastušje, Tadijanovićevo rodno selo u blizini Slavonskog Broda

Srebrne svirale, zbirka pjesama iz 1960.

Šumarski fakultet je upisao 1925., ali ga je napustio 1928. godine kad je upisao Filozofski fakultet u Zagrebu na kojem je stekao diplomu 1937. godine

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem/ Po snijegu što vani pada/ U tišini bez kraja, u tišini bez kraja (stihovi iz 1931.)

U svibnju dođoh u Vučedol/ Gdje nisam nigda bio, /Na Dunavu, na rijeci drevnoj. (stihovi iz 1957.)

Večer nad gradom, antologijska pjesma iz 1936. godine

Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;/ Zaboravi milovanja u večeri meke, /Sreću srdaca naših. (stihovi iz 1922.)

Žene pod orahom, naslov pjesme iz 1929. godine